Hajr Voda ,rahmetli Azize Šestan-sanacija pri kraju

Oni malo stariji  sjecaju se hajr vode na putu Mujkanovac -_Mezarje  u Pribavi.Vodu je prije rata izgradila rahmetli Aziza Šestan.Vremenom, najviše iz razloga ,stalnih radova na putu došlo je njenog oštećenja i potpunog prekida dotoka vode.
 Ove godine zahvaljujuci Azizinim,unukama i unucima prikupili smo sredstva i uspjeli sanirati izvorište a onda izgraditi i Hajr -vodu.

Ovako je bilo ranije…lokacija za divlju deponiju.

A onda je ovako krenulo…Prvo je trebalo očistiti i urediti lokaciju.
Zatim su krenuli radovi na izvorištu.

I radovi na Hajr- Česmi..

Nakon nekoliko mjeseci  laganih radova,uspjeli smo danas vodu staviti u funkciju.

Iako ima još puno radova da se to privede kraju,važno je da smo vodu stavili u funkciju.
Radovi na uređenju okoline oko Hajr vode se nastavljaju ,ali grubi radovi su završeni.

Zahvaljujem se svima koji su pomogli,ali preskoćiću da ih nabrajam uz molbu da im dragi Allah višestruko uzvrati za njihov trud.
Nastavljamo…

Hvala Pribava,što čuvaš sjećanje na naše Lohinjake.

Danas smo u organizaciji boračkog udruženja iz mjesne zajednice Pribava,posjetili  uzvišenje “Mačak” u blizini Nikšićke Visoravni,poznato kao jedno od najtežih ratišta u poljednjem ratu.
Poginulim pripadnicima  Pribavske čete:
Kruškić Nežadu,Mehurić Dževadu,Hasanćević Ševalu ,i Šestan Hamdiji,
odata je počast polaganjem cvijeća na spomen  ploču, učenjem Jasina i Fatihe,

Prisutnima su se obratili učesnici bitke na Mačku,saborci poginulih,i Džemal Jukan tada komadant 109 brigade.

Svjedočenja,učesnika bitke,emotivno obraćanje Džemala Jukana,dovelo je do jednog spontanog zaključka ,da heroji ne smiju biti zaboravljeni,njihove porodice, ali i oni koji su preživjeli a njihove zasluge su nemjerljive u odbrani države i čuvanju života boraca tokom naj težih dana rata.Takvi ljudi su davno zaboravljeni od svih nivoa vlasti , u Mjesnim zajednicama ali i u našim komšilucima.Naša obaveza i zadatak je da to popravljamo od danas svaki dan.

Ovako je bilo danas,Pribava i pribavljani  osvjetlali obraz..
A mi?
A Lohinja?

Ovo je spomen ploča sa našeg Šehidskog obilježja.
Dva imena Šestan Hamdija, Hasančević Ševal uklesana na ovoj ploči su naša dva Lohinjaka koja su poginula na “Mačku”.Od četiri poginula dvojica su iz Donje Lohinje.
GDJE SU LOHINJACI DANAS ?
Cijeli dan sam se osjećao neugodno i nisam imao snage pogledati u oči Adi,koji je danas došao da oda počast poginulom ocu ….Hamdiji
ali i svim  ostalim herojima poginulim na ovom ratištu.
Nikoga ne prozivam,ne upirem prstom ni u koga,ali pozivam nadležne prije svih Boračku organizaciju u Mjesnoj Zajednici,zatim Vijeće Mjesne zajednicu,da je krajnje vrijeme da svi zajedno učinimo sve što je potrebno ,da učinimo onaj minimum napora da makar porodicama poginulih sutra možemo u oči pogledati.
Nije samo “Mačak” mjesto stradanja….,imaju i Lendiči i Becanj i druga mjesta gdje su Lohinjaci zajedno sa mnogim drugim položili živote za ovu državu.

Standardne Lohinjske priče.

Rat je bio završen.Krizni štabovi postali su Savjeti Mjesnih Zajednica.Odlukom ratnog predsjedništva, Mjesne zajednice Donja i Gornja Lohinja funkcionisale su kao Mjesna zajednica Lohinja,Možda je tako bilo bolje u ratu,ali u miru štetnost takvog funkcionisanja uvidjeli su svi,a posebno ljudi koji žive u Mjesnoj zajednici Gornja Lohinja,zbog toga što u Budžetu opštine ionako skromne poslijeratne investicije, bile su premalo za vjerovatno površinski naj veću mjesnu zajednicu.Trpila je infrastruktura trpio je i narod koji je koristio ,puteve,vodu,zajedničke objekte.
Istina bilo je simboličnih pomaka ,kao na primjer:
-Akcijski se sanirala škola,dobrovoljnim radom mještana i finansijskom pomoći prijatelja iz Padove.
-Džamija je obnovljena i prva poslije rata koja je proklanjala,sredstvima mještana ali većinom sredstvima Općinskih Službi,i Kantonalne vlade.
-Počeli su razgovori o prvim metrima asvalta.
A onda kreće privatizacija,i naš Dom kulture se našao na popisu za privatizaciju,i to onaj u kome je bila “Bosna”- trgovina.


Uspili smo osporiti  prodaju u prvom krugu,Mehmed Ahmetašević(rahmetli)je odradio veliki posao i zaustavio prodaju bar u prvom krugu,a onda je došla tužba od trgovine “Bosne”,za utvrđivanje vlasništva.Na sudu su bili svi papiri ,koji su dokazivali o  onome što je “Bosna” uložila,uglavnom cement,kreč i šljunak i pijesak.Svaka otpremnica uredno složena i prezentirana.Potpis jednog učitelja koji nije iz Lohinje,bio je “tapija” koja nije davala nimalo prostora za našu argumentaciju ,da je dom građen iz sredstava samodoprinosa.
Sud je dodijelio prostor Bosni,a mi smo bili svjedoci kako su svi drugi Domovi kultura u okruženju odlaze u privatne ruke.Znali smo da mora postojati rješenje …i našli smo ga.
Stupili smo u kontakt sa Upravnim odborom “Bosne” i  dali ponudu  da mi kupimo naš dom.
Vjerovatno jedina Mjesna zajednica koja je tako riješila privatizaciju društvenog objekata.
Pa ipak ,dok su tekli razgovori uporedo sa tim razgovarali smo sa Domom zdravlja o otvaranju ambulante.Cilj je bio što prije otvoriti Ambulantu kako bi zatvorili priču o vlasništvu doma kulture.Ubrzo je saniran i obnovljen prednji dio doma i otvorena je Ambulanta.
Desili su se i izbori u MZ,došli su novi ljudi a bivši predsjednik MZ i ljudi koji su radili na tome nisu ni pozvani na otvaranje Ambulante.Standardna ,Lohinjska priča…Halalosum.
Neznam,nemogu se sjetiti, šta je duže trajalo ta naša vlada ili ambulanta.
I drugi dio Doma kulture,u kome se nalazi centrala svojatala je Pošta ,a poslije BH-telekom.
I oni su zagospodarili velikim dijelom doma kulture.Neko ih je pustio bez ikakvog ugovora,vjerovatno u najboljoj namjeri tokom akcije dovođenja telefona.Sjećam se da smo ih molili da nam bar pomognu u nabavci crijepa jer je i njihov dio prokišnjavao.Nailazili samo na redovno ignorisanje i ciničke priče o tome da će oni postavit kontejner ispred i izaći iz doma.Niti su to kada uradili niti pokazivali volju da to urade.Godinama smo tražili političko razumijevanje i pomoć političara,a onda nam jednom rekoše;
-To vi nas malo zezate,pa prvi čovjek BH_-telekoma je iz Lohinje.
Tu se završila priča.Husejn Šestan je uskoro ugovorio sastanak sa Himzom Bajrićem direktorom BH telekoma za Tuzlanski kanton i sklopio ugovor da pošta mjesečno plaća 250 km za kiriju.Nije toliko bitno kolika je kirija,nego   je bila bitna činjenica da je Dom kulture u Donjoj Lohinji vraćen u potpunosti Mjesnoj Zajednici.
  Slična priča odvijala se i oko našeg vodovoda u Gornjoj Lohinji.Vlasnik parcele na kojoj se nalazi izvor tužio je mjesnu zajednicu da je bespravno uzurpirala zemljište i izvorište  na tome zemljištu.Proces je trajao dugo.Treba li ponavljati da MZ nije imala nikakvog papira niti projekta vododvoda ,a da je čovjek imao grunt i 1/1 sve papire.Davali smo izjave i pokušali odbraniti nemoguće jer sud priznaje samo pisane dokumente.Na kraju se završilo tako da je sve ponovo kupljeno.Izvorište je danas grunt Mjesne Zajednice Donja Lohinja.Još jedna parcela kupljena je u G.Lohinji kako bi se stvorili uslovi za izgradnju bušotina,a i mjesto gdje se nalazi bazen u Donjoj Lohinji  kupljeno je za izgradnju bazena kao uslov da bi kandidovali izgradnju bazena koji je danas izgrađen,Bazen je drugi po veličini i kvalitetu na opštini.Zašto ovo podsjećanje?
Samo sa jednim razlogom da skrenem pažnju ovim ljudima koji danas vode Mjesnu zajednicu kako je teško vratiti nešto što se izgubi nekim pogrešnim odlukama ,,,namjernim ili nenamjernim sve jedno.
Ovih dana Vjeće mjesne zajednice donijelo je odluku o preuzimanju brige o održavanju vodovoda na podruciju MZ Gornja Lohinja.Odluka donešena uprkos mišljenju stručnjaka (kojeg su oni angažovali da uradi studiju)govori da je jedino trajno rješenje razdvajanje vodovoda jer Donja Lohinja posjeduje vlasništvo i sve dalje pregovore trebalo je voditi na tom principu.Ovako je Gornja Lohinja ponovo uvedena u posjed na mala vrata,pogotovo preuzimanjem ne uređenog stanja,bez vodomijera, uz naplatu paušala od 5 km,valjda po članu,je legalizacija neograničene potrošnje na područiju G.Lohinje.Malo je teško razumjeti priču da neko može sagraditi bazen za kupanje a nemože kupiti vodomijer.Postavlja se pitanje zašto bi neko bio privilegovan i zašto u Donjoj Lohinji nebi imali takve uslove ako je isti vodovod ,i isti domaćin koji se o  njemu brine.
Ja vjerujem u ovo vijeće MZ,i smatram da im  treba dati šensu,ali i pomoći onoliko koliko možemo i znamo.Možda neke loše odluke donesu se u najboljoj namjeri kao i mnogi prije njih.Ali treba se prisjetiti mudrosti Džejmsa Bosvela koji je u svojoj autobiografskoj knjizi napisao legendarnu mudrost a koja glasi..”Put u Pakao je popločan dobrim namjerama”.
Ne ulazim u to ni dali su oni imali nadležnost da donose takve odluke jer jedini koji ima nadležnost je “odbor za održavanje vodovoda” formiran od strane zbora učesnika vodovoda,prema Statutu i  ugovoru koji smo potpisali prilikom kupovine priključka, a satavljen od učesnika vodovoda iz svih zaseoka.Istina takav odbor i ne postoji od Ostavke Nedžada Šestana koji je zadnji izabran,na zboru učesnika,vodovoda kome je prisustvovao i Općinski načelnik prilikom “dešavanja naroda” ranijih godina.Vjerovatno ne bih  se ni osvrnuo  na sve to,da na stranici Mjesne zajednice nije objavljen sledeći dokument:

U njemu se jasno vidi,da odobrena sredstva Vlade TK, koristiće se za odvođenje velike bušotine (16 litara/sek)iz Gornje Lohinje za naselja Bijela Polja,Seljanuša,Grad Gračanica.
Mz Donja Lohinja se ne spominje nigdje.Sve ovo gore napisano nema nikakve zle namjere ,ima samo za cilj da podsjetim da su i prije njih, oni koji su vodili Mjesnu zajednicu znali iskoristiti “priliku” koja im se ukazala u nekom vremenu,i donijeti veoma važne odluke .Ova sredstva kantonalne vlade takođe su su”prilika”da se na “veliku bušotinu” pripojimo ili Gornja Lohinja ili mi…svejedno.

Istina ova “velika bušotina” je sigurnije rješenje, jer treba znati da se nalazi neki 200 metara od našeg izvorišta i ne postoji nikakva studija koja govori o tome hoće li prilikom veće eksploatacije ugroziti naše izvorište.Primjer je i da Grad Sarajevo se snadbijeva bušotinama iz “Sarajevskog polja”kapaciteta oko 3000 litra u sekundi ali se ne crpi toliko zbog uticaja na okolne izvore,i stalnog pada dinamičkih rezervi podzemnih voda.
Vijeće Mjesne zajednice sada broji 6 članova,i zaista mali broj ljudi ima veliku odgovornost ,nadam se i mudrosti da donosi značajne odluke koje će dugoročno imati utjecaj na život ljudi u Donjoj Lohinji,naročito u donjem dijelu Mjesne zajednice.U nedostatku javne rasprave želim da ovaj tekst pomogne u donošenju takvih odluka.