Priču o Lohinjskim Imamima treba početi od najstarijih pisanih  tragova ,a jedan takav zapis nastao 1922 godine u jednom dokumentu Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva Gračanica.I o  tome je pisao preofesor Edin Šakovic  u Gracanickom glasniku broj 55.
Riječ je o peticiji 28 mjesta iz Donje Lohinje,koji su se izjasnili za postavljanje  hafiza Ibrahima Sarajlica iz Gracanice na mjesto imama u Donjoj Lohinji.
U peticiji su imena sledecih mjestana..
1.Ibrahim Bajric,2.Camil Bajric,3.Arif Bajric,4.Mustafa Bajric,5.Meho Bajric,6.Osmo Bajric,7.Salko Šestan,8.Ibro Mehanovic,9-Hasan Ahmetaš,10.Mustafa Ahmetaš,11Emin Ahmetaš,12.Ibrahim Ahmetaš,13.Sulejman Mehinbašic,14.Ibro Mehanovic,15.Adem Smajilbasic,16.Mujo Hasur,17.Zecir Alefendic,18.Ahmet Sestan,19.Bahto Šestan,20.Adem Ahmetaš,21 Latif Ahmetaš,22Šeco Ahmetaš,23Abdulah Mehanovic,24. Osman Becar,25.Mehmed Becar,26.Mustafa Becar,”27.Adem Šakovic,28.Bajro Abdic,…svi iz Donje Lohinje su za Hafiza Sarajlica iz Gracanice.
Oni su se obavezali da ce sakupiti i Hafizu platiti 1000 kruna,a u naravi-tri dana oranja u polju Latifa Ahmetaša i obrađeni i gotovo kuci donijeti,uz 6 vozova drva i 2 metra kukuruza-i to sve u tri kvartala isplatiti do Blagovijesti,Hafiz se obavezao da ce uredno vrsiti sluzbu imama  sibjan-mualima odrekavsi se mujezinske sluzbe  u Potok Dzamiji u Gracanici.Inace dio mjestana se tada izjasnio protiv Sarajlica trazeci da se za imama postavi Alija Đulic iz Gracanice.
Prema kazivanju,najstarijih stanovnika ,do realizacije ovog sporazuma nikad nije doslo.Podijeljeni Dzematlije su tada napravili dva dzemata i doveli dva Imama.Polozaj Imama u to vrijeme bio je veoma tezak,nije bilo stalnih primanja i naknade za posao koji su obavljali,a sve se svodilo na obezbjeđivanje ogrjeva,i nesto vakufske zemlje koju bi obrađivali,a oni imucnije džematlije ponekad bi dali i neku vrecu žitarica.To je vjerovatno i jedan od razloga da je od 1923 godine jedan period Lohinja imala dva Imama.Prvi je bio Hodza Mujikic Mustafa rodom iz Babunovica i granica njegovog Dzemata je bila lijeva obala Lohinjske rijeke,koju su uglavnom naseljavaale porodice  koje su se prezivale
Ahmetasević.

Ubrzo nakon njegovog dolaska,dio Šestna je doveo efendiju Dzemala Humica iz Stanic rijeke,koji je uglavnom održavao mektebsku nastavu za nekoliko Šestanskih porodica i stanovao je u kuci Hajre Šestana.Gornji dio Šestana  djecu na vjeronauku slao je kod Hafiza Abdulaha Šestana koji je  uživao veliki autoritet u porodici i široj regiji,a kao vjeroučitelj bio veoma sposoban,iako veoma obrazovan ,za taj vakat,on nikada nije imao dzemat.Efendija Humic ostao je jedan kraci period a efendija Mustafa Mujkic ostao je u Lohinji do 1938 godine,sjecaju ga se kao postenog,strogog i dobrog vjeroučitelja.Pred početak drugog svjetskog rata dolazi efendija Sumbic Ibrahim.Izrazito visok čovjek,vrijedan,koji je pored vjeronauke uradio puno i na opismenjavanju stanovnistva.Nakon drugog svjetskog rata uvedene su radne obaveze,koje je uvijek predvodio efendija.Bio je dobar zemljoradnik,koga su mjestani pozivali na kosevinu,žetve i druge poljoprivredne radove koji su zahtijevali vise radne snage,a vjerovalo se da ce posao biti hairli i nafakali ako ga predvodi efendija.
Domacini su ga nagrađivali a on je tako hranio porodicu jer nije bilo drugih primanja.U Lohinji se zadrzao do 1947 godine,kada u Lohinjski dzemat dolazi efendija Šuvalić iz Velike Brijesnice.O njemu se vrlo malo zna jer se zadrzao oko dvije godine negdje do kraja 1949 godine kada dolazi efendija Hadzic Salih rodom iz Sokola koji je do tada radio u Makovcima.Prica se da je efendija Salih napustio Makovce jer mu se gore dogodila porodicna tragedija gdje mu je umro sin Fuad,a kcerka Esma utopila u Orahovičkoj rijeci kada je prelazila i pala sa mostica ,u vrijeme kad je ta rijeka znala nadoći.Ostao je u Lohinji do 1960 godine kada dolazi efendija Muhibija Nurikic iz Vranovica. Efendija Muhibija je amidza danasnje Pribavskog Imama Amela efendije.Bio je to izrazito vrijedan čovjek koji je uvijek imao veci broj stoke,krava i junadi koju je redovno gonio na ispašu na vakufsko zemljiste iznad Duraca koje mu je dodijelio dzemat.Ostao je u Lohinji do pocetka šesdesetih godina .Tada mutevelija Mehmed Šestan dovodi i prvog Hafiza za Imama ,Nuriju ef.Spahica koji je rodom iz Piskavice a do tada je radio u Klokotnici.

Hafiz je se doselio sa porodicom u Vakufsku kucu ,ali je ubrzo kupio veliki posjed i sagradio porodicnu kucu.Ostao je na duznosti  do pred sam rat,kad je otisao u penziju.Tada po nalogu MIZ Gracanica ,jednu godinu je teravije klanjao student koji je studirao u Sarajevu, rodom  iz Makedonije koji se zvao Redzep Ljuma.Nakon njega jedan kraci period,radio je efendija Topčagic iz Sokola.
Pred agresiju na BIH dolazi efendija Alija Zaketovic,koji pored obaveza u dzematu uzima ucesce i redovima ARBIH.
Alija efendija,ostaje do kraja rata, kada dolazi Zihnija ef Mehinbasic koji tu duznost obavlja do danasnjeg dana.

Zihnija ef.Mehinbasic posebno se istakao kao vjerucitelj koji sa ucenicima mektebske nastave svakodnevno postize znacajne rezultate.

Kazivanja i price ,o prvim ljudima koji su naselili ovu našu Lohinju,nisu zabiljezene,ali su neke informacije sacuvane usmenim kazivanjem starijih ljudi.Lohinja se počela naseljavati u vrijeme velikih progona muslimanskog stanovništva iz Srbije,najvecim dijelom iz Užica i okoline i oni najstariji pricaju da su tu u Lohinji zatekli agovsku porodicu Karosmane.Vjeruje se da je Aga Karosman ovaj posjed dobio od Turaka koji su nagradili njegove zasluge u nekom od ratova,za iskazanu hrabrost.Samo prezime Karosman,znacilo bi ,Crni-Osman,prevedeno na Turski jezik.
Aga Karosman imao je veliki posjed na vecem dijelu Lohinje,i dva sina Osmana i Mehmeda.
Osman se ozenio iz Cekanica i imao jednog sina koji je poslije poginuo u prvom svjetskom ratu.Muhamed je  bio problematičan mladic .Nakon Agine smrti  prodao je,Tapiju na dio  zemlje,u Ahmetašima,nekome Jelicu sa Ozrena,i taj dio Lohinje i danas se zove Jelici.Poslije se ženio nekom Hrvaticom iz Špionice,koja je imala nekoliko brace a oni  su se od pocetka protivili njenoj udaji ,zato su i poceli  da prijete Muhamedu.Muhamed je te prijetnje shvatao ozbiljno i zbog toga je stalno nosio kuburu za pasom.Jednom dok su kopali žito na brdu iznad Mujkanovca,kubura mu je ispala iza pojasa,pala na kremen,kubura je opalila i ubila ga na mjestu.
Posljednji iz Lohinjske najstarije porodice Age Karosmana ostao je sin Osman,koga je narod zvao Aga -Karosman.Nakon sto mu je sin poginuo u prvom svjetskom ratu,umrla je ubrzo i zena,a on se razbolio.Zemlju iznad Mujkanovca je prodao Mulavdiji Šestanu,prvom Šestanu koji se doselio u Lohinju.Poslije su se uglavnom na njegovu zemlju doseljavi i ostale porodice ,Mehanovici,Bajrici,Ahmetaši,Smajilbašici,koji su se sklanjale od progona iz Srbije. E sad je ono sto me je natjeralo da zabiljezim ovo svjedočanstvo.Prica kaže da je Aga Karosmasn u starosti,tesko živio,uglavnom od onoga sto mu je narod i komšije donosile.Pa ipak nije mu nije obrok falio,narod mu nikad nije zaboravio njegovu korektnost i humanost ,kada je njima bila naj potrebnija.Pricalo se da su ljudi isli petkom u grad,kupovali namirnice za porodicu ali se uvijek odvajao hljeb i još ponesto za bolesnog Karosmana.Prepicavalo se po selima o toj humanosti Lohinjaka pa je kruzila prica da u Lohinji,nikada nije bilo gladnih ili ljudi koji su lijegali bez vecere.
Narod se uvijek solidarisao i brinuo da nekome makar vecera ne zafali.
Prvi mehtef se nalazio na Bahtinom brdu,mjestu ispod stare kuce Bahte Šestana.Kada je selo poželo rasti javila se potreba i za vecim mehtefom pa je novi sagrađen na zeljistu koje je dao Adem Ahmetaševic.
Od starog mehtefa je Osmo Bajric sagradio malu kucu u Ahmetasima,za Agu Karosmana.Kuca je imala jednu sobu 3×3 i jedan mali hodnik.U sobi mu je Osmo napravio i zemljanu peć,pa kad je nalozio vatru doveli su Agu koji je od srece zaplakao.Nakon toga je Aga ,poklonio zemlju u Bajricima koju danas zovu Bajrica luke.
 Zivio je Aga Karosman ,tako nekoliko godina ,a narod je uvijek pazio da mu nesto ne zausfali.
Jednom prilikom ga je posjetio Adem Ahmetaševic i rekao mu kad god htjedne da se uvijek moze doseliti kod njega,Tako je i bilo jednog petka kad su mu se ljudi uvratili vracajuci se iz grada da mu ostave hrane i ostalih potreba on ih je zamolio da ga odnesu Ademu jer nemoze sam otici.Iako im je bilo neugodno oni su mu pomogli da ode do Adema,koji je potvrdio da mu je to davno obecao i da stoji iza svojih rijeci,te zapovijedio ženi da mu prostre kožicu da Aga legne kraj peci.
Aga je još neko vrijeme živio kod Adema,a onda preselio,i ukopan je u Mezarju Meraje u Pribavi.

Zaista sam jutros bio prijatno iznenađen kada  mi je u radnju ušao profesor  Muhamed Šestan,koji je sa svojih 86 godina najstariji Šestan,ali i naj stariji Lohinjak.Nakon razmjene srdacnih pozdrava i rijeci u radnju je ušao i drugi najstariji Šestan,ali i drugi naj stariji Lohinjak ,moj komšija Zajim Šestan.

Profesor Muhamed Šestan ,kako kaze cijeli svoj radni vijek je posvetio ljubavi prema Matematici i Fizici.Prica kako je njegov prvi ucitelj bio Mehmed Šestan, moj djed ,koji ga je naucio prva slova i brojeve a da je svoje skolovanje,od drugog razreda, kasnije nastavio u Donjoj Orahovici.Spomenuo mi je kako je prava šteta sto Mehmed nije zavrsio kao seoski ucitelj .jer mu je trebalo samo tri mjeseca dodatne skole u Sarajevu,ali mu otac Adem nije mogao omoguciti u to vrijeme.Muhamed je poslije zavrsene uciteljske skole radio prije vojske u Prijekom brdu,i nekoliko godina godina poslije vojske.Ispricao mi je danas kako naj bolji ljudi zive u Prijekom Brdu i da uvijek zali sto je morao otici.
A otisao je zbog ljubavi,i to one prema matematici i fizici.Nakon završenih studija u sloveniji svoj radni vijek je završio u Ljubljani gdje i danas sa porodicom živi.Svaki put se obraduje dolasku u svoju Donju Lohinju,ali se i mi obradujemo njemu,jer je sa svojih 86 godina ,naj stariji u plemenu našem Šestanskom.Nabralo se lijepih godina,ali i danas je urnek kako treba da izgleda jedan gospodin..
Otmjen,elegantan,srdacan,kad Vas sretne uvijek Vas prvi zagrli ili pruži ruku.Nema veze što Vas ne poznaje .Nakon što se upoznate pojavi mu se onaj veseli pogled dok nabraja i  pita za Vaše predke,koje je on poznvao ili se sa njima druzio.

Nemože proci ovakav susret a da se ne analizira najvazniji dokument u Šestanima.Valja cijelo stablo preci,razmijeniti informacije ko je se rodio i ko je preselio,ali i kako je nasa dijaspora i kako se druze u Sloveniji.Još puno je svijeta jutros uslo u radnju.Svi su pruzili ruku ili zagrljaj,ali i obradovali se kada su vidjeli zajedno ova dva velika gospodina.
Nema sumnje da obojica aBd preskacu i onu ljestvicu od 100 godina,koju je rahmetli Hanka doživjela.