Priču o Lohinjskim Imamima treba početi od najstarijih pisanih  tragova ,a jedan takav zapis nastao 1922 godine u jednom dokumentu Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva Gračanica.I o  tome je pisao preofesor Edin Šakovic  u Gracanickom glasniku broj 55.
Riječ je o peticiji 28 mjesta iz Donje Lohinje,koji su se izjasnili za postavljanje  hafiza Ibrahima Sarajlica iz Gracanice na mjesto imama u Donjoj Lohinji.
U peticiji su imena sledecih mjestana..
1.Ibrahim Bajric,2.Camil Bajric,3.Arif Bajric,4.Mustafa Bajric,5.Meho Bajric,6.Osmo Bajric,7.Salko Šestan,8.Ibro Mehanovic,9-Hasan Ahmetaš,10.Mustafa Ahmetaš,11Emin Ahmetaš,12.Ibrahim Ahmetaš,13.Sulejman Mehinbašic,14.Ibro Mehanovic,15.Adem Smajilbasic,16.Mujo Hasur,17.Zecir Alefendic,18.Ahmet Sestan,19.Bahto Šestan,20.Adem Ahmetaš,21 Latif Ahmetaš,22Šeco Ahmetaš,23Abdulah Mehanovic,24. Osman Becar,25.Mehmed Becar,26.Mustafa Becar,”27.Adem Šakovic,28.Bajro Abdic,…svi iz Donje Lohinje su za Hafiza Sarajlica iz Gracanice.
Oni su se obavezali da ce sakupiti i Hafizu platiti 1000 kruna,a u naravi-tri dana oranja u polju Latifa Ahmetaša i obrađeni i gotovo kuci donijeti,uz 6 vozova drva i 2 metra kukuruza-i to sve u tri kvartala isplatiti do Blagovijesti,Hafiz se obavezao da ce uredno vrsiti sluzbu imama  sibjan-mualima odrekavsi se mujezinske sluzbe  u Potok Dzamiji u Gracanici.Inace dio mjestana se tada izjasnio protiv Sarajlica trazeci da se za imama postavi Alija Đulic iz Gracanice.
Prema kazivanju,najstarijih stanovnika ,do realizacije ovog sporazuma nikad nije doslo.Podijeljeni Dzematlije su tada napravili dva dzemata i doveli dva Imama.Polozaj Imama u to vrijeme bio je veoma tezak,nije bilo stalnih primanja i naknade za posao koji su obavljali,a sve se svodilo na obezbjeđivanje ogrjeva,i nesto vakufske zemlje koju bi obrađivali,a oni imucnije džematlije ponekad bi dali i neku vrecu žitarica.To je vjerovatno i jedan od razloga da je od 1923 godine jedan period Lohinja imala dva Imama.Prvi je bio Hodza Mujikic Mustafa rodom iz Babunovica i granica njegovog Dzemata je bila lijeva obala Lohinjske rijeke,koju su uglavnom naseljavaale porodice  koje su se prezivale
Ahmetasević.

Ubrzo nakon njegovog dolaska,dio Šestna je doveo efendiju Dzemala Humica iz Stanic rijeke,koji je uglavnom održavao mektebsku nastavu za nekoliko Šestanskih porodica i stanovao je u kuci Hajre Šestana.Gornji dio Šestana  djecu na vjeronauku slao je kod Hafiza Abdulaha Šestana koji je  uživao veliki autoritet u porodici i široj regiji,a kao vjeroučitelj bio veoma sposoban,iako veoma obrazovan ,za taj vakat,on nikada nije imao dzemat.Efendija Humic ostao je jedan kraci period a efendija Mustafa Mujkic ostao je u Lohinji do 1938 godine,sjecaju ga se kao postenog,strogog i dobrog vjeroučitelja.Pred početak drugog svjetskog rata dolazi efendija Sumbic Ibrahim.Izrazito visok čovjek,vrijedan,koji je pored vjeronauke uradio puno i na opismenjavanju stanovnistva.Nakon drugog svjetskog rata uvedene su radne obaveze,koje je uvijek predvodio efendija.Bio je dobar zemljoradnik,koga su mjestani pozivali na kosevinu,žetve i druge poljoprivredne radove koji su zahtijevali vise radne snage,a vjerovalo se da ce posao biti hairli i nafakali ako ga predvodi efendija.
Domacini su ga nagrađivali a on je tako hranio porodicu jer nije bilo drugih primanja.U Lohinji se zadrzao do 1947 godine,kada u Lohinjski dzemat dolazi efendija Šuvalić iz Velike Brijesnice.O njemu se vrlo malo zna jer se zadrzao oko dvije godine negdje do kraja 1949 godine kada dolazi efendija Hadzic Salih rodom iz Sokola koji je do tada radio u Makovcima.Prica se da je efendija Salih napustio Makovce jer mu se gore dogodila porodicna tragedija gdje mu je umro sin Fuad,a kcerka Esma utopila u Orahovičkoj rijeci kada je prelazila i pala sa mostica ,u vrijeme kad je ta rijeka znala nadoći.Ostao je u Lohinji do 1960 godine kada dolazi efendija Muhibija Nurikic iz Vranovica. Efendija Muhibija je amidza danasnje Pribavskog Imama Amela efendije.Bio je to izrazito vrijedan čovjek koji je uvijek imao veci broj stoke,krava i junadi koju je redovno gonio na ispašu na vakufsko zemljiste iznad Duraca koje mu je dodijelio dzemat.Ostao je u Lohinji do pocetka šesdesetih godina .Tada mutevelija Mehmed Šestan dovodi i prvog Hafiza za Imama ,Nuriju ef.Spahica koji je rodom iz Piskavice a do tada je radio u Klokotnici.

Hafiz je se doselio sa porodicom u Vakufsku kucu ,ali je ubrzo kupio veliki posjed i sagradio porodicnu kucu.Ostao je na duznosti  do pred sam rat,kad je otisao u penziju.Tada po nalogu MIZ Gracanica ,jednu godinu je teravije klanjao student koji je studirao u Sarajevu, rodom  iz Makedonije koji se zvao Redzep Ljuma.Nakon njega jedan kraci period,radio je efendija Topčagic iz Sokola.
Pred agresiju na BIH dolazi efendija Alija Zaketovic,koji pored obaveza u dzematu uzima ucesce i redovima ARBIH.
Alija efendija,ostaje do kraja rata, kada dolazi Zihnija ef Mehinbasic koji tu duznost obavlja do danasnjeg dana.

Zihnija ef.Mehinbasic posebno se istakao kao vjerucitelj koji sa ucenicima mektebske nastave svakodnevno postize znacajne rezultate.