Rat je bio završen.Krizni štabovi postali su Savjeti Mjesnih Zajednica.Odlukom ratnog predsjedništva, Mjesne zajednice Donja i Gornja Lohinja funkcionisale su kao Mjesna zajednica Lohinja,Možda je tako bilo bolje u ratu,ali u miru štetnost takvog funkcionisanja uvidjeli su svi,a posebno ljudi koji žive u Mjesnoj zajednici Gornja Lohinja,zbog toga što u Budžetu opštine ionako skromne poslijeratne investicije, bile su premalo za vjerovatno površinski naj veću mjesnu zajednicu.Trpila je infrastruktura trpio je i narod koji je koristio ,puteve,vodu,zajedničke objekte.
Istina bilo je simboličnih pomaka ,kao na primjer:
-Akcijski se sanirala škola,dobrovoljnim radom mještana i finansijskom pomoći prijatelja iz Padove.
-Džamija je obnovljena i prva poslije rata koja je proklanjala,sredstvima mještana ali većinom sredstvima Općinskih Službi,i Kantonalne vlade.
-Počeli su razgovori o prvim metrima asvalta.
A onda kreće privatizacija,i naš Dom kulture se našao na popisu za privatizaciju,i to onaj u kome je bila “Bosna”- trgovina.
Uspili smo osporiti prodaju u prvom krugu,Mehmed Ahmetašević(rahmetli)je odradio veliki posao i zaustavio prodaju bar u prvom krugu,a onda je došla tužba od trgovine “Bosne”,za utvrđivanje vlasništva.Na sudu su bili svi papiri ,koji su dokazivali o onome što je “Bosna” uložila,uglavnom cement,kreč i šljunak i pijesak.Svaka otpremnica uredno složena i prezentirana.Potpis jednog učitelja koji nije iz Lohinje,bio je “tapija” koja nije davala nimalo prostora za našu argumentaciju ,da je dom građen iz sredstava samodoprinosa.
Sud je dodijelio prostor Bosni,a mi smo bili svjedoci kako su svi drugi Domovi kultura u okruženju odlaze u privatne ruke.Znali smo da mora postojati rješenje …i našli smo ga.
Stupili smo u kontakt sa Upravnim odborom “Bosne” i dali ponudu da mi kupimo naš dom.
Vjerovatno jedina Mjesna zajednica koja je tako riješila privatizaciju društvenog objekata.
Pa ipak ,dok su tekli razgovori uporedo sa tim razgovarali smo sa Domom zdravlja o otvaranju ambulante.Cilj je bio što prije otvoriti Ambulantu kako bi zatvorili priču o vlasništvu doma kulture.Ubrzo je saniran i obnovljen prednji dio doma i otvorena je Ambulanta.
Desili su se i izbori u MZ,došli su novi ljudi a bivši predsjednik MZ i ljudi koji su radili na tome nisu ni pozvani na otvaranje Ambulante.Standardna ,Lohinjska priča…Halalosum.
Neznam,nemogu se sjetiti, šta je duže trajalo ta naša vlada ili ambulanta.
I drugi dio Doma kulture,u kome se nalazi centrala svojatala je Pošta ,a poslije BH-telekom.
I oni su zagospodarili velikim dijelom doma kulture.Neko ih je pustio bez ikakvog ugovora,vjerovatno u najboljoj namjeri tokom akcije dovođenja telefona.Sjećam se da smo ih molili da nam bar pomognu u nabavci crijepa jer je i njihov dio prokišnjavao.Nailazili samo na redovno ignorisanje i ciničke priče o tome da će oni postavit kontejner ispred i izaći iz doma.Niti su to kada uradili niti pokazivali volju da to urade.Godinama smo tražili političko razumijevanje i pomoć političara,a onda nam jednom rekoše;
-To vi nas malo zezate,pa prvi čovjek BH_-telekoma je iz Lohinje.
Tu se završila priča.Husejn Šestan je uskoro ugovorio sastanak sa Himzom Bajrićem direktorom BH telekoma za Tuzlanski kanton i sklopio ugovor da pošta mjesečno plaća 250 km za kiriju.Nije toliko bitno kolika je kirija,nego je bila bitna činjenica da je Dom kulture u Donjoj Lohinji vraćen u potpunosti Mjesnoj Zajednici.
Slična priča odvijala se i oko našeg vodovoda u Gornjoj Lohinji.Vlasnik parcele na kojoj se nalazi izvor tužio je mjesnu zajednicu da je bespravno uzurpirala zemljište i izvorište na tome zemljištu.Proces je trajao dugo.Treba li ponavljati da MZ nije imala nikakvog papira niti projekta vododvoda ,a da je čovjek imao grunt i 1/1 sve papire.Davali smo izjave i pokušali odbraniti nemoguće jer sud priznaje samo pisane dokumente.Na kraju se završilo tako da je sve ponovo kupljeno.Izvorište je danas grunt Mjesne Zajednice Donja Lohinja.Još jedna parcela kupljena je u G.Lohinji kako bi se stvorili uslovi za izgradnju bušotina,a i mjesto gdje se nalazi bazen u Donjoj Lohinji kupljeno je za izgradnju bazena kao uslov da bi kandidovali izgradnju bazena koji je danas izgrađen,Bazen je drugi po veličini i kvalitetu na opštini.
Zašto ovo podsjećanje?
Samo sa jednim razlogom da skrenem pažnju ovim ljudima koji danas vode Mjesnu zajednicu kako je teško vratiti nešto što se izgubi nekim pogrešnim odlukama ,,,namjernim ili nenamjernim sve jedno.
Ovih dana Vjeće mjesne zajednice donijelo je odluku o preuzimanju brige o održavanju vodovoda na podruciju MZ Gornja Lohinja.Odluka donešena uprkos mišljenju stručnjaka (kojeg su oni angažovali da uradi studiju)govori da je jedino trajno rješenje razdvajanje vodovoda jer Donja Lohinja posjeduje vlasništvo i sve dalje pregovore trebalo je voditi na tom principu.Ovako je Gornja Lohinja ponovo uvedena u posjed na mala vrata,pogotovo preuzimanjem ne uređenog stanja,bez vodomijera, uz naplatu paušala od 5 km,valjda po članu,je legalizacija neograničene potrošnje na područiju G.Lohinje.Malo je teško razumjeti priču da neko može sagraditi bazen za kupanje a nemože kupiti vodomijer.Postavlja se pitanje zašto bi neko bio privilegovan i zašto u Donjoj Lohinji nebi imali takve uslove ako je isti vodovod ,i isti domaćin koji se o njemu brine.
Ja vjerujem u ovo vijeće MZ,i smatram da im treba dati šensu,ali i pomoći onoliko koliko možemo i znamo.Možda neke loše odluke donesu se u najboljoj namjeri kao i mnogi prije njih.Ali treba se prisjetiti mudrosti Džejmsa Bosvela koji je u svojoj autobiografskoj knjizi napisao legendarnu mudrost a koja glasi..”Put u Pakao je popločan dobrim namjerama”.
Ne ulazim u to ni dali su oni imali nadležnost da donose takve odluke jer jedini koji ima nadležnost je “odbor za održavanje vodovoda” formiran od strane zbora učesnika vodovoda,prema Statutu i ugovoru koji smo potpisali prilikom kupovine priključka, a satavljen od učesnika vodovoda iz svih zaseoka.Istina takav odbor i ne postoji od Ostavke Nedžada Šestana koji je zadnji izabran,na zboru učesnika,vodovoda kome je prisustvovao i Općinski načelnik prilikom “dešavanja naroda” ranijih godina.Vjerovatno ne bih se ni osvrnuo na sve to,da na stranici Mjesne zajednice nije objavljen sledeći dokument:
U njemu se jasno vidi,da odobrena sredstva Vlade TK, koristiće se za odvođenje velike bušotine (16 litara/sek)iz Gornje Lohinje za naselja Bijela Polja,Seljanuša,Grad Gračanica.
Mz Donja Lohinja se ne spominje nigdje.Sve ovo gore napisano nema nikakve zle namjere ,ima samo za cilj da podsjetim da su i prije njih, oni koji su vodili Mjesnu zajednicu znali iskoristiti “priliku” koja im se ukazala u nekom vremenu,i donijeti veoma važne odluke .Ova sredstva kantonalne vlade takođe su su”prilika”da se na “veliku bušotinu” pripojimo ili Gornja Lohinja ili mi…svejedno.
Istina ova “velika bušotina” je sigurnije rješenje, jer treba znati da se nalazi neki 200 metara od našeg izvorišta i ne postoji nikakva studija koja govori o tome hoće li prilikom veće eksploatacije ugroziti naše izvorište.Primjer je i da Grad Sarajevo se snadbijeva bušotinama iz “Sarajevskog polja”kapaciteta oko 3000 litra u sekundi ali se ne crpi toliko zbog uticaja na okolne izvore,i stalnog pada dinamičkih rezervi podzemnih voda.
Vijeće Mjesne zajednice sada broji 6 članova,i zaista mali broj ljudi ima veliku odgovornost ,nadam se i mudrosti da donosi značajne odluke koje će dugoročno imati utjecaj na život ljudi u Donjoj Lohinji,naročito u donjem dijelu Mjesne zajednice.U nedostatku javne rasprave želim da ovaj tekst pomogne u donošenju takvih odluka.