Šestani-porodično stablo.

  1. Prvi puta prezime Šestan spominje se u gradu Skadru,u Albaniji i to da je u Skadar stigao neki trgovac iz daleke Malezije kako bi proširio svoje poslovanje.Iz Skadra su dalje Šestani prešli u Crnu Goru i tu se nastanili.Prva podjela među Šestanima došla je dolaskom Islama na područije Balkana,pa su tako neki ostali privrženi starom vjerovanju ,dok su drugi prihvatili Islam.Tako i danas nalazimo Šestana i kršćana i muslimana i raznih drugih vjeroispovijesti širom Crne Gore,Hrvatske,i Bosne i Hercegovine.

    POJAVA PREZIMENA ŠESTAN NA PROSTORIMA GRAČANICE
    Porodično stablo Šestani-Radni matrijal

    Na našim prostorima upamćeno je da je prvi Šestan ,sa imenom Mula Avdija sa svoja dva maloljetna sina Osmanom i Mujagom stigao u Gračanicu.Došao je kako se pominje sa prostora Sandžaka,tačnije iz Prijepolja i nastanio se u Gračaničkom naselju Čiriš.Epitet “mula” u tadašnje vrijeme davan je ljudima koji su smatrani učenim i znanim,pa je i mula Avdija bio mujezin u tadašnjoj  Šarenoj džamiji.
    Rastom dvojice sinova porodica Šestan je otvorila dućan u Gračanici i počela se baviti trgovinom.
    Oženili su se dvjema sestrama iz Žepča,sa djevojačkim prezimenom Maglić.
    Osman se oženio jednom od sestara po imenu Tifa,a Mujaga drugom sestrom Nesibom.

    “ŠESTANI “U LOHINJI
    Kako su se bavili trgovinom desilo se da je imanje palo pod hipoteku,te su se nužno iselili u selo ,Lohinju.O tačnom vremenu iseljavanja nema puzdanih  podataka,ali ono što se zna je se to desilo za vrijeme  turske vlasti.
    Nakon iseljavanja mula-Avdija je nastavio obavljati posao mujezina u Šarenoj džamiji sve do svoje smrti.Ostao je zapamćen njegov odlazak na konju do Gračanice i Šarene džamije na namaz.Nakon njegove smrti sinovi su podijelili imovinu i napravili posebne kuće.Od njih potiče zaseok Šestani u Lohinji.Obojica su imali po jedan vodeni mlin .Na mjestu jednog od mlinova i danas možemo naći mlin na vodu.
    Mujaga je imao sina Ahmeta i kćerku Nazu.Spominje se da je jednoga dana pošao na konju u Žepče u posjetu ženinoj porodici.Negdje kod Doboja rijeka Bosna se izlila iz korita.Pokušao je da pređe i tu se utopio.Kod Doboja se i danas nalazi njegov mezar.
    Sin Mujage Ahmet bio je oženjen iz Gračanice hanumom Bravićkom.Ahmet je imao veliko imanje,imao je svoje kmete i imao je svoj Šareni Han(prenoćište)u Pribavi.Prvi je viđen u Gračanici da je uvezao konje u fijaker i po tome je ostao poznat.Imao je sina Pašu i kćerku Nesibu.Kćerka Nesiba se udala u Gradačac za Omeragića.Ahmet je umro za vrijeme stare Jugoslavije.
    Pašo je imao četiri sina i četiri kćerke:najstariji Muharem,Bahto,Ahmet i Hajro,te kćerke Tima,Nesiba,Ravka i Hasnija,
    Osman je imao  osam sinova.
    Interesantan je podatak da su Osmanovi sinovi krajem Turske vladavine,oteli mladu djevojku na njivama između Vranovića i Sokola od svatova.Djevojka je bila obećana jednom od Osmanovih sinova Mustafi,ali je prekršila svoju riječ.Došla im je obavijest da se ona udaje iz Sokola u Vranoviće.Braća su se pripremila i izašli pred svatove.Na njivama su imali boj i uspjeli oteti djevojku i dovesti kući.Kako je djevojka bila maloljetna i kako je došla mimo svoje volje,roditelji su tražili od kadije da je vrate kući.Došla je tadašnja policija i vratila djevojku.Osmorica braće su za kaznu povezani i privedeni u zatvor.Prema šerijatu nisu smjeli oteti maloljetnu djevojku i narušiti njen ugled.Kadija ih je osudio na smrt strijeljanjem.Otac Osman je bio imućan te je isplatio krvarinu(otkupninu).
    Najstariji sin Osmana Mustafa umro je kao neženja.
    Ibrahim je pohađao Gračaničku medresu,i omro je kao sovta(učenik medrese)
    Treći sin Mehmed bio je oženjen iz Moranjaka,Zahirović Hankom.Bio je mlinar i imao je dva sina i tri kćerke,Husejna i Halila,Nazu,Hafizu i Hasibu.
    četvrti sin zvao se Hasan,oženjen iz Sladne hanumom Škahićkom.Sa njom je imao jednog sina Adema.Adem je bio oženjen iz Babića hanumom Sarajlićkom sa kojom je imao sinove Mustafu i Mehmeda,kćeri Tifu,Hanifu,i Havu.Ranjen je na Kavkazu u Rusiji.
    Peti sin Suljo bio je oženjen Alihodžić Fatimom iz Orahovice Donje.Poznato je da je bio dobrovoljac kod Himzi-bega Đumikšića iz Bijeljine.Beg sa svojom vojskom nije dao preći preko rijeke Save Austougarskoj vojsci  na mjestu Rača.Kada je Himzi-beg poginuo iz zasjede  ,vojska se raspala i Austrougarska je prodrla na prostore Bosne.Suljo je bio i prvi Austijski vojnik na ovim prostorima i kao iskusan vojnik unaprijeđen je u prvog oficira umro je 1910 godine.Njegovi potomci su kćerke Sabiha i Aziza,Sinovi Ibrahim,Emin,Salko i Osmo.

    Emin i Ibrahim su poginuli 1916 godine u Rusiji tokom prvog svjetskog rata kao neženje.
    Osmo je umro kod kuće mlad kao neženja.
    Salko je bio jedini nasljednik od muške djece.Bio je zemljoradnik.Vojsku je služio za vrijeme stare Jugoslavije u Trebinju.
    Kćerka Sabiha se udala u Gračanicu za tadašnjeg feudala Rašida Đulića.
    Šesti sin Osmanov zvao se Omer.Umro je kao neženja.
    Sedmi sin je Ramo.Spominje se da je bio mlinar,veseljak i da je svirao šargiju.Umro je kao neženja u mlinu.
    Osmi sin je Abdulah,
    Najmlađi Osmanov sin.Završio je Gračaničku medersu koju je pohađao nakon smrti brata Ibrahima,drugog Osmanovog sina.Završio je medresu 1314 hidžretske godine (1892/1893 godinu),Te iste godine upisao je Hafizluk i završio.Bio je poznavalac Perzijskog i arapskog pisma i Bosančice.Ženio se dva puta,prvi put iz Porodice Halidović iz Pribave,hanumom Abidom.Sa njom je imao sina Abdulhalima.Kada je ostao hudovac drugi put se oženio iz Lukavice sa hanumom Dilbom.a njom je imao sinove Omera ,Galiba i Kadira.Galib je umro od tifusa u drugom svjetskom ratu,i Kadir je umro od tifusa kod kuće.Imao je kćeri Sabihu,Rahimu i Safiju.
    Hafiz je umro 1948 godine u 73 godini života.Bio je jedan vrstan učenjak i mualim koji je poučavao djecu i širio vjeru.
    Otac Osman je umro 1320 hidžretske godine (oko 1898) god.

    Sve ovo gore napisano je Autorski rad Zajima Šestana a obradio Tubić Muhamed.
    Ovo djelo je sastavljeno kao pisani dokument koji će ostati sledećim generacijama da znaju ko su i odakle potiču.Djelo je sastavljeno na osnovu informacija koje se prenose sa koljena na koljeno,od raznih pročitanih dokumenta i od priča koje se pronose narodom.
    Porodično stablo je izvedeno za usko područije Donje Lohinje .Neki  živi članovi su i propušteni zbog veličine stabla .ali ovo je emanet Zajima Šestana za buduće generacije da nastave  sa radom na ovom stablu,Ukoliko neke informacije poznajete kao drugačije pozivamo Vas da se javite i da nas obavijestite na Mail m.sestan1@bih.net.ba ili na FB poruku Mersed Šestan ili  komentar ispod teksta.

Komentari