Šestani-porodično stablo.

  1. Prvi puta prezime Šestan spominje se u gradu Skadru,u Albaniji i to da je u Skadar stigao neki trgovac iz daleke Malezije kako bi proširio svoje poslovanje.Iz Skadra su dalje Šestani prešli u Crnu Goru i tu se nastanili.Prva podjela među Šestanima došla je dolaskom Islama na područije Balkana,pa su tako neki ostali privrženi starom vjerovanju ,dok su drugi prihvatili Islam.Tako i danas nalazimo Šestana i kršćana i muslimana i raznih drugih vjeroispovijesti širom Crne Gore,Hrvatske,i Bosne i Hercegovine.

    POJAVA PREZIMENA ŠESTAN NA PROSTORIMA GRAČANICE
    Porodično stablo Šestani-Radni matrijal

    Na našim prostorima upamćeno je da je prvi Šestan ,sa imenom Mula Avdija sa svoja dva maloljetna sina Osmanom i Mujagom stigao u Gračanicu.Došao je kako se pominje sa prostora Sandžaka,tačnije iz Prijepolja i nastanio se u Gračaničkom naselju Čiriš.Epitet “mula” u tadašnje vrijeme davan je ljudima koji su smatrani učenim i znanim,pa je i mula Avdija bio mujezin u tadašnjoj  Šarenoj džamiji.
    Rastom dvojice sinova porodica Šestan je otvorila dućan u Gračanici i počela se baviti trgovinom.
    Oženili su se dvjema sestrama iz Žepča,sa djevojačkim prezimenom Maglić.
    Osman se oženio jednom od sestara po imenu Tifa,a Mujaga drugom sestrom Nesibom.

    “ŠESTANI “U LOHINJI
    Kako su se bavili trgovinom desilo se da je imanje palo pod hipoteku,te su se nužno iselili u selo ,Lohinju.O tačnom vremenu iseljavanja nema puzdanih  podataka,ali ono što se zna je se to desilo za vrijeme  turske vlasti.
    Nakon iseljavanja mula-Avdija je nastavio obavljati posao mujezina u Šarenoj džamiji sve do svoje smrti.Ostao je zapamćen njegov odlazak na konju do Gračanice i Šarene džamije na namaz.Nakon njegove smrti sinovi su podijelili imovinu i napravili posebne kuće.Od njih potiče zaseok Šestani u Lohinji.Obojica su imali po jedan vodeni mlin .Na mjestu jednog od mlinova i danas možemo naći mlin na vodu.
    Mujaga je imao sina Ahmeta i kćerku Nazu.Spominje se da je jednoga dana pošao na konju u Žepče u posjetu ženinoj porodici.Negdje kod Doboja rijeka Bosna se izlila iz korita.Pokušao je da pređe i tu se utopio.Kod Doboja se i danas nalazi njegov mezar.
    Sin Mujage Ahmet bio je oženjen iz Gračanice hanumom Bravićkom.Ahmet je imao veliko imanje,imao je svoje kmete i imao je svoj Šareni Han(prenoćište)u Pribavi.Prvi je viđen u Gračanici da je uvezao konje u fijaker i po tome je ostao poznat.Imao je sina Pašu i kćerku Nesibu.Kćerka Nesiba se udala u Gradačac za Omeragića.Ahmet je umro za vrijeme stare Jugoslavije.
    Pašo je imao četiri sina i četiri kćerke:najstariji Muharem,Bahto,Ahmet i Hajro,te kćerke Tima,Nesiba,Ravka i Hasnija,
    Osman je imao  osam sinova.
    Interesantan je podatak da su Osmanovi sinovi krajem Turske vladavine,oteli mladu djevojku na njivama između Vranovića i Sokola od svatova.Djevojka je bila obećana jednom od Osmanovih sinova Mustafi,ali je prekršila svoju riječ.Došla im je obavijest da se ona udaje iz Sokola u Vranoviće.Braća su se pripremila i izašli pred svatove.Na njivama su imali boj i uspjeli oteti djevojku i dovesti kući.Kako je djevojka bila maloljetna i kako je došla mimo svoje volje,roditelji su tražili od kadije da je vrate kući.Došla je tadašnja policija i vratila djevojku.Osmorica braće su za kaznu povezani i privedeni u zatvor.Prema šerijatu nisu smjeli oteti maloljetnu djevojku i narušiti njen ugled.Kadija ih je osudio na smrt strijeljanjem.Otac Osman je bio imućan te je isplatio krvarinu(otkupninu).
    Najstariji sin Osmana Mustafa umro je kao neženja.
    Ibrahim je pohađao Gračaničku medresu,i omro je kao sovta(učenik medrese)
    Treći sin Mehmed bio je oženjen iz Moranjaka,Zahirović Hankom.Bio je mlinar i imao je dva sina i tri kćerke,Husejna i Halila,Nazu,Hafizu i Hasibu.
    četvrti sin zvao se Hasan,oženjen iz Sladne hanumom Škahićkom.Sa njom je imao jednog sina Adema.Adem je bio oženjen iz Babića hanumom Sarajlićkom sa kojom je imao sinove Mustafu i Mehmeda,kćeri Tifu,Hanifu,i Havu.Ranjen je na Kavkazu u Rusiji.
    Peti sin Suljo bio je oženjen Alihodžić Fatimom iz Orahovice Donje.Poznato je da je bio dobrovoljac kod Himzi-bega Đumikšića iz Bijeljine.Beg sa svojom vojskom nije dao preći preko rijeke Save Austougarskoj vojsci  na mjestu Rača.Kada je Himzi-beg poginuo iz zasjede  ,vojska se raspala i Austrougarska je prodrla na prostore Bosne.Suljo je bio i prvi Austijski vojnik na ovim prostorima i kao iskusan vojnik unaprijeđen je u prvog oficira umro je 1910 godine.Njegovi potomci su kćerke Sabiha i Aziza,Sinovi Ibrahim,Emin,Salko i Osmo.

    Emin i Ibrahim su poginuli 1916 godine u Rusiji tokom prvog svjetskog rata kao neženje.
    Osmo je umro kod kuće mlad kao neženja.
    Salko je bio jedini nasljednik od muške djece.Bio je zemljoradnik.Vojsku je služio za vrijeme stare Jugoslavije u Trebinju.
    Kćerka Sabiha se udala u Gračanicu za tadašnjeg feudala Rašida Đulića.
    Šesti sin Osmanov zvao se Omer.Umro je kao neženja.
    Sedmi sin je Ramo.Spominje se da je bio mlinar,veseljak i da je svirao šargiju.Umro je kao neženja u mlinu.
    Osmi sin je Abdulah,
    Najmlađi Osmanov sin.Završio je Gračaničku medersu koju je pohađao nakon smrti brata Ibrahima,drugog Osmanovog sina.Završio je medresu 1314 hidžretske godine (1892/1893 godinu),Te iste godine upisao je Hafizluk i završio.Bio je poznavalac Perzijskog i arapskog pisma i Bosančice.Ženio se dva puta,prvi put iz Porodice Halidović iz Pribave,hanumom Abidom.Sa njom je imao sina Abdulhalima.Kada je ostao hudovac drugi put se oženio iz Lukavice sa hanumom Dilbom.a njom je imao sinove Omera ,Galiba i Kadira.Galib je umro od tifusa u drugom svjetskom ratu,i Kadir je umro od tifusa kod kuće.Imao je kćeri Sabihu,Rahimu i Safiju.
    Hafiz je umro 1948 godine u 73 godini života.Bio je jedan vrstan učenjak i mualim koji je poučavao djecu i širio vjeru.
    Otac Osman je umro 1320 hidžretske godine (oko 1898) god.

    Sve ovo gore napisano je Autorski rad Zajima Šestana a obradio Tubić Muhamed.
    Ovo djelo je sastavljeno kao pisani dokument koji će ostati sledećim generacijama da znaju ko su i odakle potiču.Djelo je sastavljeno na osnovu informacija koje se prenose sa koljena na koljeno,od raznih pročitanih dokumenta i od priča koje se pronose narodom.
    Porodično stablo je izvedeno za usko područije Donje Lohinje .Neki  živi članovi su i propušteni zbog veličine stabla .ali ovo je emanet Zajima Šestana za buduće generacije da nastave  sa radom na ovom stablu,Ukoliko neke informacije poznajete kao drugačije pozivamo Vas da se javite i da nas obavijestite na Mail m.sestan1@bih.net.ba ili na FB poruku Mersed Šestan ili  komentar ispod teksta.

Continue reading

Sve naše Hajr česme..

Hair česma ili hajr česma (hair – dobro, česma- tur. ozidan i uređen izvor iz kojeg voda teče kroz cijev u mlazu) je vrsta javnih voda. U Bosni i Hercegovini podizane su još od osmanskih vremena duž glavnih prometnica. Namjena je bila za putnike namjernike da se mogu odmoriti, osvježiti i napiti. Hair česme bile su vid trajnog dobra ( vakufa).Običaj je bio da se na njih ukleše ime vakifa, godina izgradnje i onih “pred čiju dušu se česma podiže”. 
1.TOČAK
Naj starija Hajr voda u Donjoj Lohinji je voda zvana “Točak”i izgrađena je za vrijeme Osmanlija.Odmah iznad nje se nalazi i “Sadaka” pa su zajedno činili jedan manji “Hair kompleks”.Za vrijeme Osmanlija taj put je bio veoma frekventan i legenda o Sadaci na Radinu brdu koj kaže da je  tim putem konj nosio jahača šehida,gdje se glava odvojila u Donjoj Lohinji a trup spao na Radinu brdu pored puta.Dakle i hair česma zvana “Točak”,izgrađena je na tome putu pored sadake.Da oni koji su prolazili ili  maksuz dolazili tu zastanu i odmore se.

“Točak”mjesto gdje se nalazila Hajr voda,

Sve do 1952 godine voda je sakupljana u jednu drvenu cijev sličnu manjem badnju,a onda tekla kroz jednu manju drvenu cijev .Tada je Ahmetašević Mehmed uz finansijsku pomoć Hadžije Mustafe Šestana,uradio rekonstrukciju te vode tako što je drvenu cijev zamijenio betonskom.Ona je takođe korištena za jedan od prvih  vodovoda na područiju  Mjesne Zajednice iz koje se snadbijevalo desetak kuća.
2.HENDEK
Hair voda “Hendek” je druga sagrađena hair voda u Donjoj Lohinji.Hendek u prevodu sa turskog znači Jarak,što u najkraćem opisuje i mjesto gdje se hair česma i nalazila.Tu vodu je sagradio Hasan/Ibrahim/Ahmetašević negdje oko 1960 godine.Ta voda je bila jedna od naj više korištenih prije svega za napajanje stoke ali i za lokalno stanovništvo i prolaznike.Česma je uklonjena nakon građevinskih radova na parceli na kojoj se nalazila prije nešto više od deset godina.

3.Korito u Šestanima:
Hair voda “Korito”izgrađena je negdje oko 1964 godine,a vodu je sagradio Mehmed Šestan tako što je višak vode sa izvora kojeg su koristil  Šestani od svog doseljenja u ovaj dio MZ,sproveo na put i bliže kući koju je sagradio,To su praktično dvije Hair vode jer se voda toči i na izvorištu,ali i višak vode koji teče pored puta.Voda je nekoliko  puta rekonstruisana i služi i danas za piće lokalnom stanovništvu i prolaznicima.

hair česma Korito -Šestani

4.Hair voda kod Džamije.
Hair voda kod džamije izgrađena je oko 1988 godine i izgradili su je  Hadžija Ibro Ahmetašević,Hadžija Mujo Bajrić,i Fehim Šestan,Izvorište  vode je u Šumi iznad džamije čiji vlasnik je Hadžija Ibro Ahmetašević.Na iskopima i polaganju kablova za dovođenju vode učestvovao je veći broj džematlija svojim dobrovoljnim radom.Voda se koristila u džamiji u Abdesthani a danas i u Gasulhani,Višak vode je tekao u korito pored džamije.Posljednju veću rekonstrukciju uradio je Azem Ahmetašević sin Hadžije Ibre prije nekoliko dana,i voda je u potpunosti vraćena u prvobitno stanje.
Hajr voda kod Džamije
5.Hair voda Azize Šestan.
Hair voda pored puta Mujkanovac -mezarje Meraje, su izgradili sinovi Azize Šestan nakon njene smrti po njenoj želji da se na tome mjestu izgradi hair česma.Hair voda je tekla do rata kada je izvor devastiran .Vremenom zbog stalnog nasipanja puta došlo je do potpunog zatrpavanja korita,ali nakon na završetku asvaltiranja ove godine, očekuje se i njegova obnova.

Hajr voda…

5.Hajr voda Hasiba(Ibre) Ahmetaševića…
Vodu je sagradio Bahrija ,kao Hair, ocu Hasibu Ahmetaševiću,Voda se nalazi u blizini Džamije i nije izgrađena u klasičnoj verziji kao korita -pojila ,nego je namijenjena isključivo za potrebe  ljudi i prolaznika ali može poslužiti i za uzimanje abdesta pošto se nalazi uz samu džamiju.
Hajr voda Hasibu Ahmetaševiću
6.Hajr voda ,Elisu Šestanu koju je izgradio otac Muhibija.
Voda se nalazi u Šestanima pored puta i koristi bunarsku vodu.Pored česme izgrađene su i kamena sjedišta za odmor prolaznika.Pa kome je potreban odmor i osvježenje lijepo su mjesto za predah.Kameni zid ,bršljan i čempresi  prave lijepu cjelinu i daju lijep izgled ove Hajr česme.
 Elisova Hajr voda.
   Svakodnevno  pored ovih naših česmi prolaze ljudi,radnici,poljoprivrednici,vjernici,rekreativci,šetači,sportisti,biciklisti,djeca i omladina…zastanu osvježe se i predahnu.Svakim danom ove Hajr česme dobivaju sve više na značaju i onima koji su je izgradili a i onima koji koriste ove hajrove,Zato je veoma važno da se sačuvaju,da se održavaju ali i oni koji su  porušeni ili oštećeni vrate u stanje koje bi ponovo koristilo ljudima…i njihovoj osnovnoj namjeri,kao vid trajnog dobra.

Zaustavite deponiju smeća u blizini izvorišta Bjelivoda !!!

  Većina Vas ,zna gdje se nalazi naše izvorište Bjelivoda ,iz kojeg se snadbijevaju vodom Gornja i Donja Lohinja.Za  one koji neznaju  izvorište se nalazi u slivu voda,  mjesnih zajednica Gornja Orahovica,Čekanići i Vranovići .Prije nekoliko dana sam u Smailbašićima sjedio sa prijateljima i razgovarali smo o našoj vodi,u kojima sam ih upoznao da smo veoma blizu rješenja za zamućivanje vode,koje je naš najveći dugogodišnji problem.U razgovoru jedan od prisutnih je ispričao da ima prijatelja koji radi na analizi voda na UKC-u i da mu je jedamput poslao na analizu vodu iz svoga bunara i našeg vodovoda.Nakon nekoliko dana javio im se sa UKC-a prijatelj i prenio im informacije koje mu je dao doktor koji je vršio analizu vode.
 Rekao mu je da je voda koju je uzeo sa česme hemijski ispravna i da dugo nije uradio analizu tako ispravne vode.
  Bio sam sretan i ponosan na ljude koji tu vodu godinama održaju i koji se trude da što je moguće više pijemo ispravnu vodu.
  Situacija danas je da bazen 240 kubika preljeva,a da je još jedna bušotina u rezervi i ne koristi se .Plan je do ljeta da se i ona stavi u funkciju kako bi  dvije pumpe radile po pola sahata naizmjenično.

Ali sav taj trud doveden je u pitanje,nakon informacija da su u neposrednoj blizini izvorišta počela da niču odlagališta smeća.
Problematično je što se taj krupni i sitni otpad odlaže direktno u potok koji je jedan od glavnih uzročnika zamućivanja našeg izvorišta.Istina jednu od tih deponija koja se nalazi u MZ Gornja Orahovica je nagrubo sanirana nagrtanjem zemlje i kamena ali je još po šumi razbacano televizora,frižidera i drugog krupnog otpada.Ona nama bliža deponija  udaljena je oko 200 metara i zaista zahtijeva hitno čišćenje i uklanjanje posebno otpada koji se nalazi u koritu potoka.
Mjesna zajednica mora hitno reagovati ,pa  u saradnji sa nadležnim općinskim službama poduzeti sve potrebne mjere da se zaustavi dalje odlaganje otpada,ali i učiniti sve što je potrebno da se očisti sve što se nalazi u slivu izvorišta Bjelivoda,