Heroji odbrane-Sabrija Ahmetasevic

Sjecam se Sabrije Ahmetaševica kao čovjeka koji je mogao biti primjer današnjim aktivistima i politicarima.Uvijek prvi i uvijek primjer u svakoj akciji,prvo  svojim radom ali i novčanim sredstvima.

I danas ljudi pricaju, ako ste u to vrijeme, započinjali gradnju  kuce,da je prva tura kod prevoza materijala uvijek  bila od njega.Zato su ga podjednako voljeli  svi ljudi u Lohinji bez obzira na nacionalnost.Takav ugled u narodu bio je presudan da ga izberu za predsjednika Saveza Komunista,što je tada bila naj veca politicka funkcija u MZ.
 Pocetak osamdesetih godina bio je period koji je obiljezio Sabrija Ahmetasevic.Prvo kao jedan od osnivaca i prvi predsjednik nogometnog kluba “Mladost”,a kasnije i jedan od pokretača akcije za dovođenje prvih telefona u Mjesnu Zajednicu.

Fudbalski klub “Mladost”pod njegovim rukovodstvom bio je primjer dobre organizacije.Odmah po osnivanju  kluba,Sabrija je svojim sredstvima kupio novu opremu za klub.Takode je svojim ličnim sredstvima ,za svaku gostujucu utakmicu obezbijedio  autobus za igrace i navijace,a poslije utakmice za sve igrace bili su obezbijeđeni cevapi i osvjezenje.Dobra organizacija dala je i dobre rezultate,pa je nogetni klub uvijek bio u vrhu lige u kojoj se takmicio,ali zbog toga što nisu imali svoj stadion nikad nisu ni mogli uci u visi rang takmicenja.

Privatni poduzetnik,farmer,donator i aktivista Sabrija je bio primjer  i uzor
ali i cvovjek koji je uvijek pruzao pomoc ili davao savjet.

   Pred pocetak rata,angazovan je u rezervni sastav policije,i u tome periodu posebno se angažovao  na očuvanju mira,sto je bio veoma zahtjevan zadatak u mjesovitoj sredini kakva je bila Donja Lohinja.Do zadnjeg dana života borio se za ideju Bratstva i Jedinstva u koju je čvrsto vjerovao i nadao se da ce nas ipak rat zaobici.

Tog 19 maja 1992 godine krenuo je da preuzme smjenu ,na skretanju prema Gornjoj Lohinji.

Iz vrbaka sa druge obale rijeke Sprece,pogođen je iz zasjede pjesadijskim naoruzanjem i bio je prvi poginuli branitelj na nasoj opstini.Mnogi lohinjaci vjeruju da su baš njega čekali jer su trazili naj boljeg.

Ako postoji simbolika onda je pucanj u Sabriju bio i pucanj u Bratstvo i Jedinstvo koje je on predstavljao i za koje je živio.

Pucanj u Sabriju bio je pokusaj da se ubije i ideja za koju se borio do zadnjeg dana svog zivota,među svim Lohinjacima koji smo živjeli i poznavali Sabriju  u tom vremenu ,ostala je duboka rana ,ali radi njega i radi svih naših Šehida koji su dali živote za BiH,ostala je da živi  ideja o građanskoj državi BiH,ravnopravnih naroda koji u njoj žive.To mora ostati trajno opredjeljenje za koje cemo se boriti .

I ovaj tekst i sjecanje na naseg SABRIJU AHMETASEVICA jedan je od načina da se borimo za ovu drzavu i ovu nasu zajednicu,a njega isticemo kao primjer.

Neka je vječiti Rahmet,nasem Sabriji i svim našim Šehidima…i neka im je lahka zemlja Bosanska.