Svakodnevno smo svjedoci stalnog rasta cijena životnih namirnica,posebno brašna ,ulja,svih vrsta mesa i svježeg povrća.Spominje se ovisnost o Ruskom plinu i energentima,kao dobar alibi našim političarima za katastofalnu politiku i maćehinski odnos prema onima koji hrane ovu državu.Svjedoci smo stalnih vapaja za pomoć poljoprivrednih proizvođača u svim sektorima i granama poljoprivrede.Istini za volju bilo je i nekih podsticaja od strane svih nivoa u državi ali su oni toliko zanemarljivi i kriminogeni da su mnogi koji su jednom aplicirali zauvijek napuštali proizvodnju ili više nisu ni tražili podsticaj.Silna dokumentacija prilikom aplikacije za podsticaje uzimala je skoro polovicu sredstava od podsticaja,komplikovane procedure i potvrde,dio su standardne procedure koja je komplikovala put do ostvarivanja potrebne pomoći poljoprivrednim proizvođačima.Naravno bili su oni kojima su procedure bile olakšane ali to je posao onih koji se bore protiv korupcije pa nek i oni počnu da se miješaju u svoj posao.

Najgore od svega je i to što kad savladaš sve te prepreke i dobiješ rješenje o sredstvima,onda čekaš i po nekoliko mjeseci pa i godina da dobiješ te pare.Naravno ovo važi za Bosnu, a za Hercegovinu se brinuo Bevanda,jer ključ od federalne sehare taj godinama ne prepušta nikom.
Zamislite samo da su neisplaćene podsticaje poljoprivrednici dobili u jesen i bar dio đubriva dobili po cijeni  80-100 km, umjesto sadasnjih 180-220.km.
Sjetva je prepolovljena i ono sto je zasijano ,urađeno je dosta ne kvaltetno sa minimalnim ulaganjima.Ako se sad uzme da su Rusija i Ukrajina bili među vodećim svjetskim proizvođačima žitarica tek ćemo vidjeti na jesen kako će se Rusija “poigravati”sa žitaricama možda drastičnije nego sa energentima.Jer ako nema nafte i plina uvijek možeš parkirat auto,ali za brašno i hljeb cemo teško naci zamjenu.Mislim da je Rusija sve to predvidjela i zato nece zuriti sa završetkom ovoga rata.
Šta rade naši političari?
Poudzimaju li nešto?
Naravno oni pričaju samo o Izbornom zakonu,Odcjepljenju..i izborima,jer je tako naj lakše odvratiti pažnju od životnih stvari.<
Veliki rast cijena doveo je do punjenja budžeta od PDV-a,Akciza i drugih nameta,…a  godina je izborna.Kockice se složile.Potrošiće se pare na puteve,zgrade,dvorane i sve drugo što donosi glasove.
Molba za ukidanje akciza nije prošla jer Špirić i ekipa koja je to blokirala nikada nisu ni sipali gorivo.Oni voze službena auta i nije ih briga koliko troše niti koliko košta gorivo jer …narod toči.Samo jedamput da primi platu i ode nasuti goriva svi bi oni skontali da je to preskupo ,čak i za njihove plate.Da smo mi normalna država i da je vode domaćini,danas bi na svim nivoima vlasti(Državni,Federalni,Kantonalni Općinski), svi nevažni i predizborni  infrastukturni projekti bili zaustavljeni i odloženi na godinu dana,a sredstva usmjerena u sjetvu…i posticaj proizvođačima hrane.
Zar se jednom u životu poljoprivrednicima nemogu podsticaji isplatiti unaprijed?
Da se svakom poljoprivredniku isplati po 200 km po dulumu,samo koliko košta vještačko đubrivo,ili da se podijeli besplatno po 100 kg đubriva.svaki bi dulum u državi bio zasijan i nebi u jesen ovisili ni o kome jer zemljiste neobrađeno propada.Bilo bi hrane dovoljno.Ovako pšenice će faliti,kukuruza pogotovo.Doći će do smanjenja stočnog fonda pa će poskupiti meso goveđe i pileće,jaja,mlijeko i sve ostalo.Svi će patiti osim političara jer sa rastom cijena rastu i budžeti.Biće novih auta,mobitela,odvojenih života i stanova.Država je prepuštena sama sebi i narodu da se samoorganizuje.Jer šta znači asvaltni  put poljoprivredniku do njegove štale ako je štala prazna.

Danas smo odlučili da napišemo jednu posebnu priču,a   radi se o zaista posebnoj osobi.Ovaj naš portal ima misiju da zapiše i bude svjedok o dešavanjima u našoj zajednici,o našoj svakodnevnici sa ciljem da se ne zaborave one pozitivne stvari za koje zasluge imaju nasi Lohinjaci.Ovo je priča o Azemu /Ibre/Ahmetaševiću,čovjeku koji je cijeli život pomagao ljudima.Još kao dijete se sjecam da su stari Lohinjaci kad nisu mogli obaviti neki posao tražili Azema ,jer niti je bio posao koji on nije mogao završiti,niti je bio čovjek koga je on odbio da ne pomogne.Azema smo svi u fameliji volili jer Azem je neko ko voli ljude,koji sve ljude dočekuje sa osmjehom ,neko koga nikada nisam uspio prvi pozdraviti..on uvijek prvi se javi i prvi pozdravi.Ja sam ga bolje upoznao kada smo radili  poslije rata na sanaciji Dzamije i njenom proklanjavanju.Imali smo određene probleme koje je Azem riješio na naj bolji mogući način.Da podsjetim Azemov Babo ,Hadžija Ibro ,je uvakufio zemljiste za izgradnju dzamije,a mati Hadzinica Tifa je otvorila džamiju i uvakufila zemljište za parking.Azem je puno pomogao u organizaciji oko proklanjavanja džamije,ali i njegova braća i sestre.

O tim danima često razgovaramo kad se sretnemo,a prošle godine mi je rekao da je razgovarao sa općinskim nacelnikom i da je dobio obecanja da ce se taj parking asvaltirati.To se i obistinilo i prošle godine taj projekat je uvršten u Budžet.Čekajuci početak tog projekta Azem je renovirao Hajr vodu,kako bi cijeli projekat bio zaokruzen.
Prije nekoliko dana stigle su mašine i započeti su radovi.
Nakon nekoliko dana ,dobili smo najljepši parking uz dzamiju i mezarje.

A onda smo se dogovorili da pored parkinga zasadimo sadnice naših starih sorti Jeribasme,Senabije i drugih.Iz zdravstvenih razloga Azem se nije mogao ukljuciti u sadnju ali je obezbijedio sadnice a ja sam preuzeo organizaciju da se to u njegovo ime zasadi.

Danas smo preuzeli sadnice,i zajedno sa neumornim Husejnom i našom vjernom podrškom Medinom,zasadili smo sadnice pored parkinga i tako na najljepši mogući način zatvorili ovaj projekat.

Na kraju želim da se zahvalim našem Azemu,što je hair djelo koje su započeli njegovi roditelji na naj bolji mogući način nastavio i završio.Neka od Allaha dobije zasluženu nagradu koja ga AkoBog da čeka na onom svijetu.U to ne sumnjam jer je Bog pravedan,ali mi na ovom svijetu trebamo dobro razmisliti jesmo li se na neki način odužili ljudima kao što je Azem.Azem spada u onu skupinu ljudi koji su mnogo uradili za zajednicu,kao što su Haso Bajrić,Hasib Salkanović,i još mnogi drugi a čiji rad nikada nismo uspjeli na neki način istaknuti,a još manje odužiti.Zato sada pozivam prije svih predsjednika mjesne zajednice i članove vijeće MZ,da Azema Ahmeševića kandiduju za najveću Općinsku nagradu koja se dodjeljuje za dan Grada Gračanice,zaslužnim pojedincima za nesebičan rad u  zajednici.Azem je to zaslužio više nego iko drugi,i bez obzira na to kakav bude prijedlog Mjesne zajednice,jedno je sigurno i ja sa punim pravom to mogu napisati…
“Azeme hvala ti za sve što si do sada pomogao i uradio za našu Lohinju,uvjek ćemo to znati cijeniti i uvijek ćeš nam puno značiti.”
Hvala ti Azeme.

1. marta 1992. godine BH građani su se na referendumu opredijelili za nezavisnost BiH. Ovaj datum danas se obilježava kao dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.Tim povodom drugu godinu za redom Boračka organizacija Donje Lohinje organizuje primjerno obiljezavanje i okupljanje na Vučijaku.Ove godine je organizacija urađena  zajedno sa Boračkom organizacijom Mjesne Zajednice Pribava.

I poruke mira  su poslane…

Krenulo se ispred doma kulture…

A onda je proučena Fatiha i položeno cvijeće na spomen obilježju prvim Šehidima na našoj općini.

Nakon toga smo takođe položili cvijeće i proucili Fatihu na našem centralnom Šehidskom obiljezju.

A onda dalje prema Vučijaku.Prvo odmor i osvježenje pred “Šestankom.”

I onda konačno na Vučijaku gdje su nas čekali prijatelji iz Pribave.
Tu je uz intonaciju himne Bosne i Hercegovine,Učenje Fatihe ,i prigodnog govora ratnog komadanta Džemala Jukana ,završen zvanični dio skupa,

Uslijedio je ručak i  druženje.

Na kraju svima u BiH.još jedamput čestitamo 1.mart.Dan nezavisnosti ,a posebno Lohinjacima i Pribavljanima ma gdje bili.
Zahvaljujemo se i svima koji su doprinijeli organizaciji u veoma teškim uslovima zbog snijega i hladnoće,a posebno ovoj zlatnoj omladini koja je i ove godine bila sa nama.
SRETAN PRAZNIK !!!!