Sjećanje na Komadanta pukovnika Bahriju Džananovića .

Dana 20.01.2020 godine, U Gračanici je u 61. godini preminuo pukovnik Bahrija Džananović, komandant 1. bosansko-oslobodilačke brigade (BOB) u Bosni i Hercegovini, brigade koju su činili najbolji borci iz tri općine Gračanice, Lukavca i Doboj-Istoka.

Foto(Pukovnik Bahrija Džananović i Hadžija Smajil Smajilbašić ,borci protiv fašizma,uvijek na pravoj strani istorije)


(foto Bahrija i gradonačelnik uvijek su bili dragi gosti u Donjoj Lohinji)


Rahmetli Bahrija Džananović je bio među
najboljim komandantima i vođama koje je
iznjedrila Armija RBiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992–1995, 
Pripadnici Armije Bosne i Hercegovine,a posebno pripadnici  212./ 222. Bosansko-oslobodilačke brigade, iz Donje Lohinje ,  zauvijek će čuvati sjećanje na velikog borca i komadanta
Neka ti je vječni rahmet i lahka ti zemlja Bosanska.

Sretna PENZIJA,i hvala za sve urađeno!!!

Od ponedjeljka 17.1.2022.god,moj prijatelj Said Smailbašić  započeo je da broji penzionerske dane. Nakon 40 godina rada u prosveti,učenja i vaspitavanja mnogih generacija,došla je penzija,… dan koji označava da prestaješ da učiš  druge i da počinješ da se učiš da uživaš.. samo za sebe!

O njegovom doprinosu i radu u prosveti,zna se puno toga:
Dugogodišnji nastavnik,direktor škole,Direktor JU”Naša djeca” u tri mandata.Jedan od utemeljitelja predškolskog odgoja na TK, pa i u BiH.Dugogodišnji predsjednik kolegija direktora TK,i predsjednik skupštine zaposlenika  predškolskih ustanova TK.Za svoj rad dobio je veliki broj društvenih priznanja od kojih izdvajamo:
-Sedmoaprilska pohvala općine Gračanica (7. april. 1987)
-Pohvala povodom 25 .maja .dana općine Gračanica(25 maj 1996)
-Zahvalnica kolegija direktora predškolskog obrazovanja TK(2012 godine)
-Najveće priznanje  u obrazovanju “Priznanje za životno djelo”od ministarstva TK”2017 god.
i još mnoga druga…

Sada bi trebao objaviti i plakete i pohvale koje je Said zaslužio i dobio,za rad u Mjesnoj zajednici, ka0 jedna od naj istaknutiji osoba ,posebno u periodu organizovanja odbrane  i u onom poslije rata.Tih priznanja nema jer smo mi jedna sredina koja ti  može oprostiti sve…osim uspjeha.Istina je i to da je  Donja  Lohinja uvijek bila u nemilosti  onih koji su dodjeljivali ta priznanja.
Pa ipak osjećam neku ljudsku potrebu da podsjetim i posvjedočim kako neko ko je dugo sa Saidom radio i vodio ovu mjesnu zajednicu, i imao sreću da puno toga nauči  …od naj boljeg.
Obzirom da ova stranica ima za cilj da sačuva svjedočanstava za neke naredne generacije a da ove sadašnje generacije bar podsjeti ,..onda je red da se kaže o Saidu i sledeće:
Said Smjilbašić,sin je posljednjeg partizana,u Donjoj Lohinji i jednog od posljenjih na Općini,…Hadži Smajla Smajilbašića.

Jedan je od osnivača i dugogodišnji stariješina,čete izviđača “Fadil Jahić-Španac”osnovane 26.12.1976.godine.

Jedan od osnivača i dugogodišnji kapiten FK Mladost Donja Lohinja osnovane 1978 god

Predsjednik je skupštine MZ od 1986 godine,i za taj period treba spomenuti akcije dovođenja telefona u MZ,zatim organizaciju “Junskih večeri” i pjevača amatera,možda naj važnije od svega,”saglasnosti”  od G,Lohinje za početak izgradnje vodovoda Bjelivoda.


Pred sami početak rata ponovo je izabran za predsjednika Mjesne zajednice,i jedan je od organizatora odbrane Mjesne Zajednice Donja Lohinja.

Poslije rata i dalje je aktivan kao član kriznog štaba ,sve do vremena kada krizni štabovi prerastaju u Savjete MZ,a poslije u  Vjeća Mjesne zajednice. To je period kada dolazi do pokretanja akcije sanacije od ratnih dejstava, osnovne škole ,Džamije,i prikupljanja potrebnih sredstava za njihovo otvaranje.U ime odbora predao ključeve džamije Reis-ulemi,a on ih je uručio Hadži Tifi Ahmetašević,koja je i otvorila našu džamiju 31.8.1996.godine,i bila je prva poslijeratna džamija koja je proklanjala u BiH,na šta smo posebno ponosni.

Mnogo je još toga urađenog ,gdje je Said dao doprinos,u organizaciji i realizaciji projekata:
Asvaltiranje puteva,rekonstrukcija vode,rasvjete,kanalizacije,poligona,sanacija doma i otvaranje ambulante,izgradnja šehidskog obilježja, i mnogo toga još.Možda je odlazak u penziju prilika da se podvuče crta- refa, i malo osvrne za sobom,ali znam da je on još uvijek spreman da pomogne  kad god zatreba.
Zbog svega gore navedenog osjecao sam potrebu da ovo napišem,i da mu u ime svih nas, njegovih prijatelja i komšija,zatim u ime  ljudi koji su sa njim vodili ovu zajednicu kroz jedan dugi ,a može se reći i najteži  period ,kažem samo jednu rečenicu jer njegova skromnost više i ne očekuje ..”JARANE HVALA ZA SVE I SRETNA TI I DUGOVJEČNA PENZIJA DA BUDE”.