Priča o našoj školi,bez obzira odakle je krenuli pričati:
-od njene gradnje iz početka pedesetih godina,
-od njene sanacije poslije rata
-ili o gradnji nove škole ,
čini se da nas prati uvijek ista sudbina…moramo krenuti gradnju sami uzdajuci se najviše u Božiju pomoć,pa tek onda u pomoć nadležnih institucija.
nova skola lohinja
Sve je počelo oko 1950 godine…
Prva lokacija koja je bila izabrana za gradnju škole ,bila je na “Luci” Ibre Mehanovića,tačno na mjestu gdje je danas kuća Erdina Mehanovića,i već je bio dovezen kamen i neki sitniji materijal kada je gradnja zaustavljena.
Iako kruže razne priče o razlozima odustajanja od te lokacije,čini se da je najbliže istini to da se Ibri Mehanoviću kao zamjena za tu parcelu nudila zemlja Avdage Hrustanovića koju je drzava oduzela.Pošto nije moglo doći do dogovora,tražila se nova lokacija i na kraju je kupljen sadašnji plac od Sulejmana Mehmedovića na kome je i krenula gradnja škole.
Majstori kojima je povjerena gradnja bili su Bahto Šestan i Osmo Bajrić,
foto(Bahto Šestan sa hanumom)
a povremeno su radili i Musto Bećarević i Numan Bajrić.
Musto Bećarević
Majstor koji je bio zadužen za pravljenje i pečenje cigle bio je iz Dervente i zvao se Mirko,njegov prvi pomoćnik bio je Muhamed Šestan ,Bahtin sin koji danas živi u Sloveniji i tamo je radio kao nastavnik.Cigla se pravila i pekla na njivi zvanoj ” Rosulja”,pored puta koji vodi do mezarja Meraje.
Muhamed Šestan..živi u Sloveniji
Uz majstore koji su gradili školu i majstora koji je pravio ciglu samo su još dvije osobe bile plaćene za svoj rad, to su oni koji su prevozili blato,svi ostali su radili besplatno i imali su radnu obavezu.
Nadzorni organ bio je Hodžić Hamza iz Gračanice a porijeklom iz Tešnja.
Prva generacija u školu je krenula 1953 godine,a do tada je se nastava obavljala u Mehtefu u Šestanima.U školi je organizovana četvorogodišnja nastava po dva razreda ,jedan razred iz Donje Lohinje jedan iz Pribave.Tako je bilo sve do početka rata 1992 godine kada je škola izmještena jer se nalazila u zoni ratnih dejstava.Kraj rata je dočekala potpuno devastirana i sanacija škole krenula je odmah po završetku ratnih dejstava uz pomoć humanitarnih radnika iz Padove ,Opštinskih službi,načelnika općine Hazima Vikala… i uz veliko odricanje i trud stanovnika mjesne zajednice ,koji su besplatno radili svaki dan do njenog završetka.Ne spominjem bez razloga opštinskog načelnika Hazima Vikala ,jer njemu idu najveće zasluge što je stao iza naših zahtjeva i želje da se u školi organizuje osmogodišnja nastava.
Otvaranje škole u donjoj Lohinji..narodno veselje.
Nakon otvaaranje škole do današnjeg dana a posebno nakon izgradnje škole u Pribavi ,svjedoci smo čestih zahtjeva i pokušaja da se ta škola zatvori ili da joj se ukine status osmogodišnje i vrati na nivo četvorogodišnje škole.Razlozi su često bili banalni tako je jedamput kantonalna komisija predložila da se zatvori zbog nedostatka kompjutera u kabinetu i loše stolarije.
Zahvaljujuci prije svih Galibu Avdiću i Minki Kurtović koji su tada učinili sve kako kantonalni vijećnici da to zaustave.Imena navodim namjerno jer “mnogi” moraju znati da borba za ovu našu školu traje kontinuirano godinama.Zadnja veća investicija bila je 2017 godine kada smo sačuvali školu samo zahvaljujuci razumijevanju ministra Hasana Ferhatovića koji je u svom ministarstvu obezbijedio sredstva da se nabavi i ugradi stolarija.
dokument vlade o školi u Donjoj Lohinji..potpisan od Hasana Ferhatovica.
treba spomenuti da je u tom periodu,zahvaljujuci ministru Hasanu Ferhatoviću,zaustavljena i gradnja fabrike za preradu guma koja je tada bila dobila sve dozvole za gradnju ,a bila bi udaljena od škole samo nekoliko stotina metara i u procesu proizvodnje prema priloženoj dokumentaciji, svaki dan bi trošila oko dvije tone mazuta koji je kancerogen.I eto.. to je bilo o istoriji naše škole,možda malo opširno,ali osjecao sam obavezu da ovo zapišem kako bi ostalo negdje zabilježeno radi sledećih generacija.
Sada je vrijeme da se napiše koja riječ o budućnosti ove škole i upozna javnost o inicijativama koje su pokrenute radi izgradnje nove škole.
Zvanično formiran je odbor za gradnju škole u kome su pored Članova Vijeća Mjesne zajednice u odbor za gradnju ušli su i predstavnici vijeća roditelja,direktor škole,i još nekoliko lica a sve treba da potvrdi Vijeće mjesne zajednice.
Za predsjednika odbora predložen je Mehmed Hadžić.
Zahtjev za izgradnju nove škole upućen ministarstvu od strane vijeća roditelja..
Pored zahtjeva održano je još nekoliko sastanaka ,kako bi dobili saglasnost i pomoć nadležnih nivoa vlasti.
Jedan od prvih bio je sa Ministricom obrazovanja Fahretom Brašnjić koja je obišla našu školu i uvjerila se u kom stanju se nalazi.
Ministrica obrazovanja u posjeti našoj školi..
Jedan od zaključaka je da se ide sa izradom studije koja je standardna procedura za gradnju škole,kako bi Vlada odobrila potrebna sredstva ,a da odbor može sprovoditi potrebne dalje aktivnosti vezano za gradnju škole.U međuvremenu sredstva koje je vlada obezbijedila za utopljavanje škole biće uložena kako bi se nastava odvijala nesmetano do završetka nove škole.
Održano je i nekoliko sastanaka sa direktorom škole Almirom Hadžićem koji je dao punu podršku i obećao svu potrebnu pomoć oko izgradnje škole.Učestvovao je i u kreiranju idejnog rješenja prema svim pedagoškim standardima,za novu školu.
U narednom periodu očekuje se sastanak sa Načelnikom Općine koji je obećao pomoć oko potrebnih dozvola za gradnju i izradi projektne dokumentacije.Nakon toga Vijeće mjesne zajednice treba donijeti potrebne odluke vezano za formiranje građevinskog odbora,ali i otvaranje računa i druge dokumentacije za početak gradnje nove škole.
Dakle,aktivnosti su krenule pred nama je težak zadatak a na Lohinjacima je kao u svim ranijim slučajevima vrijeme da se opet prvi pokrenu,pa tek onda čekaju pomoć od nadležnih nivoa vlasti.Kada će doći do njenog završetka teško je prognozirati.To će najviše zavisiti od nas samih, i od pomoći svih nivoa vlasti,
